Tekst i fotografija | Thomas Andy Branson

Istaknuta fotografija: "Atlantski tupik" na otoku Staffa u Škotskoj u galeriji Blank Wall u Ateni u Grčkoj od 23.-25.6.2023. i u galeriji Bridgeport Art Center u Chicagu u SAD-u od 21.7.-1.9.2023.

| Objavljeno: 06.04.2023.

| Cover: Atlantski tupik (lat. Fratercula arctica), Otok Staffa, Unutrašnji Hebridi, Škotska

| Projekt: True to Life Colours, Colours of the World © & Through The Lens®

| Fotografija: Thomas Andy Branson

Fotografija atlantskog tupika (lat. Fratercula arctica) snimljena na otoku Staffa u Unutrašnjim Hebridima u Škotskoj, autora Thomasa Andyja Bransona, bit će izložena u galeriji Blank Wall u Ateni u Grčkoj od 23.-25.6.2023. i u galeriji Bridgeport Art Center u Chicagu u SAD-u od 21.7.-1.9.2023.

Tupik je morska ptica iz porodice njorki. Uglavnom se hrani manjim ribama koje lovi roneći. Ima crno perje na leđima i glavi, sive mrlje na obrazima i bijelo perje na donjim dijelovima tijela. Veliki kljun mu je crveno-crnih tonova, a noge narančaste. Tijekom zime se mitari na pučini te mu tom prilikom pojedini dijelovi kljuna gube jarke boje. Ženka i mužjak su sličnog izgleda, ali mužjak je obično nešto veći. Mladunci imaju slično perje, ali nešto drukčije boje kljuna i tamnije noge.

Tupik jesen i zimu provodi na pučini hladnih sjevernih mora, a na obalu se vraća s početkom sezone parenja krajem proljeća. Gnijezdi se u kolonijama na vrhovima litica i polaže jedno jaje u jazbinu. Ptić se hrani ribom i u potpunosti sazrijeva nakon otprilike šest tjedana. Napušta obalu plivajući i ne vraća se na nju nekoliko godina.

Fratercula arctica je jedina vrsta tupika koja živi na području Atlantskog oceana i jedna od tri vrste iz roda Fratercula. Preostale dvije vrste tupika žive u sjeveroistočnom dijelu Tihog oceana. Tupici u sezoni parenja borave na Islandu, Grenlandu i u Norveškoj, kao i na područjima mnogih manjih otoka u sjevernom dijelu Atlantskog oceana. Rasprostranjeni su i na području kanadske regije Newfoundlanda, a mogu doletjeti i do južnijih područja poput američke savezne države Maine i Britanskih otoka.

Iako su jedini poznati populacijski trendovi oni europski, podatci kroz posljednje tri generacije (65 godina) pokazuju pad dovoljno velik da se vrsta klasificira kao osjetljiva. Primjerice najveća norveška kolonija tupika koja je 1979. godine brojala 1.5 milijuna parova jedinki, 2015. godine spala je na tek 289.000 parova koji gotovo da nisu imali mlade posljednjih 9 godina. U drugim manjim kolonijama također su primijećeni padovi, ali kako nisu sve kolonije toliko blisko promatrane moguće je da se, nakon što se prikupi više podataka, status promjeni na bolje ili na gore. Pretpostavlja se da su uzroci pada broja jedinki invazivne grabežljive vrste, zagađenje, nedostatak hrane zbog pretjeranog izlova ribe te ugibanje odraslih tupika u ribarskim mrežama.[1]

Bridgeport Art Center osnovan je 2001. godine i mjesto je koje okuplja umjetnike, dizajnere i druge srodne profesionalce. Centar se vizualizira kao multidisciplinarni kreativni dom za umjetnike, dizajnere i druge srodne profesionalce koji rade u različitim umjetničkim pravcima. To je inspirativno mjesto za rad, stvaranje i dijeljenje ideja s vršnjacima. Više informacija o Bridgeport Art Center možete dobiti putem sljedeće poveznice(*).

Blank Wall Gallery osnovan je 2014. godine kao mjesto okupljanja fotografa iz cijeloga svijeta i s ciljem pružanja prilike fotografima da predstave svoj rad i postanu poznati publici i izvan mjesta u kojem obično djeluju. Više informacija o Blank Wall Gallery možete dobiti putem sljedeće poveznice(*).

Atlantski tupik (lat. Fratercula arctica), Otok Staffa, Unutrašnji Hebridi, Škotska