| Naslovna fotografija (iz zraka): Vodopad Materuni u podnožju Nacionalnoga parka Kilimandžaro

| Napomena: Fotografski i video sadržaj snimljen je iz zraka pomoću drona DJI Mavic 3. Objavljeni sadržaj istovjetan je sceni sa snimanja tj. nismo vršili korekciju boja ili bilo koje druge korekcije.

Smješten u regiji Kilimanjaro u sjeveroistočnoj Tanzaniji, blizu granice sa Republikom Kenijom, 340 [km] južno od ekvatora i 467 [km] sjeverozapadno od najvećeg tanzanijskog grada i luke Dar es Salaam, Nacionalni park Kilimandžaro (engl. Kilimanjaro National Park) dom je, sa 4.600 [m] visine od podnožja, najviše samostojeće[1] uzvisine na svijetu - planine i stratovulkana Kilimandžaro - i, sa 5.895 [m] visine, najvišeg vrha afričkoga kopna. Ovaj stratovulkan, poznat i kao kompozitni vulkan, čine tri stožasta vulkana strmog profila nastalih od mnogo slojeva stvrdnute lave i tefre (vulkanskog klastita ili pepela) - Shira (3.962 [m]), Mawenzi (5.149 [m]) i Kibo (5.895 [m]), dok se pri vrhu vulkana Kibo nalazi i nekoliko ledenjaka čija se površina u posljednjih stotinjak godina znatno smanjila.

Lava koja se prije otprilike 750.000 godina iz unutrašnjosti Zemlje vulkanskom erupcijom probila kroz ispucalu površinu Velike rasjedne doline (engl. Great Rift Valley) stvorila je pritiske koji su gurnuli dio Zemljine kore prema nebu stvarajući vulkan Shira, najstariji od vulkana koji tvore masiv Kilimandžara. Vulkan Shira prestao je eruptirati prije otprilike 500.000 godina, urušivši se pritom i formirajući prostranu kalderu (engl. Caldera). Nakon što su uslijedile daljnje erupcije unutar kaldere Shira, počeo se formirati vulkan Mawenzi koji je, iako dosta erodiran, do danas zadržao veći dio svog (vulkanskog) oblika. Zapadno od vulkana Mawenzi prije otprilike 460.000 godina došlo je do novih snažnih erupcija koje su uzrokovale i formiranje vulkana Kibo.

Promjena vremenskih prilika u području vulkana Kibo, Nacionalni park Kilimandžaro (usporeni video prikaz iz zraka)

Stalni podzemni pritisak uzrokovao je sve veći broj erupcija, da bi naposlijetku vulkan Kibo dosegao visinu od 5.900 [m]. Erupcije 100.000 godina kasnije proizvele su i karakterističan sjajni crni kamen, skrutnutu crnu lavu ili opsidijan riolitskoga sastava i školjkasta loma, koji danas leži razbacan po planini. Daljnje erupcije stvorile su niz karakterističnih mini-stožaca ili parazitskih kratera koji se u lancu preko planine protežu na jugoistoku i sjeverozapadu. Te su erupcije unutar koncentričnog kratera vulkanskog stošca Kibo (engl. Kibo Crater) stvorile i drugi koncentrični krater Reusch (engl. Reusch Crater) promjera 1,3 [km] u kojem je posljednja zapažena vulkanska aktivnost prije nešto više od 200 godina ostavila treći koncentrični krater promjena 140 [m] u obliku simetričnog obrnutog stošca pepela ili jamu pepela (engl. Reusch Ash Pit).

Danas se vrh Uhuru (engl. Uhuru Peak) - najviši dio vulkanskog stošca Kibo i cilj većine planinara - nalazi na 5.895 [m], 5 [m] niže nego što je to bio prije 450.000 godina, kao rezultat protoka vremena tijekom kojega su ga nagrizali vjetar i led. Prije otprilike 100.000 godina klizište je "odnijelo" dio vanjskog kratera vulkanskog stošca Kibo stvarajući, između ostalog, dolinu Barranco (engl. Kibo Barranco ili Barranco Valley), danas dom jednog od najpopularnijih planinarskih kampova na Kilimandžaru.

Vulkan Kibo, Nacionalni park Kilimandžaro (iz zraka)

Vodopad Materuni u podnožju Nacionalnoga parka Kilimandžaro (iz zraka)

Uspon do vrha Uhuru, čiji naziv na svahilskome[2] jeziku znači "sloboda", ispunjen je različitim vegetacijskim zonama. Na nadmorskim visinama od 1.800 [m] do 3.000 [m] protežu se planinske kišne šume, od 3.000 [m] do 4.000 [m] vrijesišta[3] ili vrištine, od 4.000 [m] do 5.000 [m] planinske (kamene) pustinje, dok na visinama iznad 5.000 [m] prevladavaju ledenjaci. Sve do 4.000 [m] nadmorske visine, vegetacijske zone su ispunjene bogatom faunom i florom.

U predjelu planinskih kišnih šuma moguće je uočiti plave majmune ili plave zamorce[4] (engl. Blue Monkey, lat. Cercopithecus mitis), endemske kilimandžarske gvereze (engl. Mount Kilimanjaro Guereza, lat. Colobus guereza caudatus) i maslinaste pavijane (op. a. savanski pavijan, pavijan Anubis) (engl. Olive Baboon, lat. Papio anubis). Iako rijetko, moguće je uočiti i afričke savanske slonove (engl. African Savanna Elephant ili African Bush Elephant, lat. Loxodonta africana africana), afričke bivole (engl. African Buffalo, lat. Syncerus caffer), leoparde (engl. Leopard, lat. Panthera pardus), servale (engl. Serval, lat. Feli (Leptailurus) serval), Abbottove duikere (engl. Abbott's Duiker, lat. Cephalophus spadix) i druge. Od ptičjih vrsta zastupljeni su tropski bouboui (op. a. slobodan prijevod) (engl. Tropical Boubou, lat. Laniarius major), plavoleđi turakiji (op. a. jednina; turako) (engl. Hartlaub's Turaco, lat. Tauraco hartlaubi), zeleni pupavci (engl. Green Woodhoopoe, lat. Phoeniculus purpureus), srebrnasti kljunorošci (engl. Silvery-cheeked Hornbill, lat. Bycanistes brevis) i druge. U predjelu vrijesišta moguće je uočiti četveropruge travnate miševe (engl. Four-striped Grass Mouse, lat. Rhabdomys pumilio), a od ptičjih vrsta crvenooke gugutaljke (engl. Red-eyed Dove, lat. Streptopelia semitorquata), bjelovrate gavrane (engl. White-necked Raven, lat. Corvus albicollis) i malahitne medosase (engl. Malachite Sunbird, lat. Nectarinia famosa).

Šumski rezervat Rau i vodopad Ndoro u podnožju Nacionalnoga parka Kilimandžaro (iz zraka)

Što se tiče flore, u predjelu planinskih kišnih šuma prevladavaju stabla paprati (engl. Tree Fern, lat. Cyathea manniana), magareća smokva (engl. Sycamore Fig, lat. Ficus sycomorus), blijedo sivkastozelenkasti lišajevi koji rastu na kori ili grančicama stabala domaćina (engl. Beard Lichens, lat. Usnea) i druge biljne vrste od kojih su mnoge endemske poput kilimandžarskog nedirka (op. a. slobodan prijevod) (engl. Kilimanjaro Impatiens, lat. Impatiens kilimanjari). U predjelu vrijesišta prevladavaju prapovijesne biljke Dendrosenecio kilimanjari (engl. Giant Groundsel), divovske lobelije (engl. Lobelia deckenii ili Gin-and-tonic Lobelia, lat. Lobelia deckenii) te tritome ili plameni ljiljani (engl. Red Hot Poker, lat. Kniphofia). U predjelu planinske (kamene) pustinje uglavnom nećete pronaći velik izbor biljaka, no zastupljena je zeljasta travnica poznata i kao "vječno cvijeće" (op. a. vrsta smilja zastupljena i u predjelu vrijesišta) (engl. i lat. Helichrysum meyeri-johannis).[5]

Nacionalni park Kilimandžaro utemeljen je 1973. godine od šumskog rezervata kojeg su osnovali njemački kolonizatori početkom 20. stoljeća, a za javnost je otvoren 1977. godine. Tadašnje područje zaštite pokrivalo je površinu od 756 [km²] iznad visina od 2.700 [m], nakon čega je 2005. godine područje zaštite povećano na površinu od 1,688 [km²]. Zbog zaštite brojnih vrsta sisavaca koji žive u parku, od kojih su mnogi ugrožene vrste, Nacionalni park Kilimandžaro upisan je 1987. godine na UNESCO-v popis mjesta Svjetske prirodne baštine. UNESCO ga je opisao "izvanrednim primjerom vrhunskog prirodnog fenomena".

Svakodnevni život u podnožju Nacionalnoga parka Kilimandžaro (iz zraka)