| Naslovna fotografija (iz zraka): Pogled na Nacionalni park jezera Manyara s vidikovca na cesti B144

| Napomena: Fotografski i video sadržaj snimljen je iz zraka pomoću drona DJI Mavic 3. Objavljeni sadržaj istovjetan je sceni sa snimanja tj. nismo vršili korekciju boja ili bilo koje druge korekcije.

Smješten u regiji Arusha u sjevernoj Tanzaniji na nadmorskoj visini između 954 [m] i 1.169 [m], podno litica Strmine Manyara (engl. Manyara Escarpment) i na rubu Velike rasjedne doline (engl. Great Rift Valley), Nacionalni park jezera Manyara (engl. Lake Manyara National Park) nudi raznolike ekosustave, nevjerojatan ptičji svijet i poglede koji oduzimaju dah.

Na putu prema Zaštićenom području Ngorongoro (engl. Ngorongoro Conservation Area) i istoimenom krateru te čuvenom Nacionalnom parku Serengeti, Nacionalni park jezera Manyara vrijedan je zaustavljanja sam po sebi. Njegove poplavne šume, ravnice s grmljem, litice posute baobabima i termalni izvori prošarani algama nude fascinantnu biološku raznolikost na izrazito malome području.

Alkalno jezero Manyara dom je nevjerojatnom broju ptica koje ovdje preživljavaju u predjelima njegovih bočatih voda nastalih uslijed miješanja slane vode sa slatkovodnim utocima i kišnicom. U usporedbi sa svojim slatkovodnim pandanima, oko 15 puta veća primarna proizvodnja (fotosinteza) od globalnog prosjeka za jezera i potoke čini ga jednim od najproduktivnijih vodenih okoliša na Zemlji.

Pogled na Nacionalni park jezera Manyara s vidikovca na cesti B144 (iz zraka)

Na području[1] nacionalnoga parka koji se prostire na 325 [km²], od čega se 230 [km²] odnosi na površinu jezera za vrijeme visokoga vodostaja, znanstvenici su zabilježili više od 400 vrsta ptica. Ovdje obitavaju primarno močvarne ptice kojima je kretanje i hranjenje olakšano zahvaljujući iznimno malim dubinama samoga jezera Manyara - prosječna dubina iznosi 0,81 [m], dok najdublja točka iznosi 3,0 [m]. Tijekom kišne sezone, kada je jezero i površinom najveće, najdublja točka mu je 3,7 [m]. Posjetitelji mogu očekivati da će promatrati oko stotinu vrsta u jednome danu i upravo zato Manyara pruža savršen uvod u ptičji svijet Tanzanije.

Najistaknutija ptičja vrsta su mali plamenci (engl. Lesser Flamingo, lat. Phoeniconaias minor) kojih ovdje obitava oko 1,9 milijuna i koji zajedno s drugim ptičjim vrstama čine zajedničku populaciju od oko 2,5 milijuna. Uz male plamence ističu se i plamenci (engl. Greater Flamingo, lat. Phoenicopterus roseus), ružičasti nesiti (engl. Great White Pelican, lat. Pelecanus onocrotalus), žutokljune rode (engl. Yellow-billed Stork, lat. Mycteria ibis), crne čaplje (engl. Black Heron, lat. Egretta ardesiaca) i bjelolici ždralovi (engl. Gray Crowned-Crane, lat. Balearica regulorum).

Pogled na Nacionalni park jezera Manyara s vidikovca na cesti B144 (iz zraka)

Na obalnim ravnicama ovog sedmog po veličini jezera u Tanzaniji i u obližnjim šumama koje ga okružuju, obitava i mnogobrojna populacija divljih životinja među kojima se ističu afrički savanski slonovi (engl. African Savanna Elephant ili African Bush Elephant, lat. Loxodonta africana africana) te "lavovi koji se penju po drveću" (engl. tree-climbing lions) po kojima je Nacionalni park jezera Manyara i najpoznatiji.

Ponekad se lavovi (engl. Lion, lat. Panthera leo) penju po drveću i u drugim područjima Afrike, no u Nacionalnom parku jezera Manyara primijećeno je da to čine mnogo češće nego lavovi u drugim nacionalnim parkovima i da na drveću obično ostaju veći dio dana, dok se na tlo spuštaju u vrijeme zalaska sunca. Iako su razmatrane raznolike teorije i provedene mnogobrojne studije[2], nikada sa sigurnošću nije utvrđen razlog ovog jedinstvenog ponašanja. U cijelom svijetu postoje samo dvije "populacije" lavova s ovim ponašanjem i osim u Nacionalnom parku jezera Manyara moguće ih je još pronaći u Nacionalnom parku Queen Elizabeth u Ugandi.

Na ovim prostorima, uz slonove i lavove, ističu se vodenkonji (engl. Common Hippopotamus, lat. Hippopotamus amphibius), afrički bivoli (engl. African Buffalo, lat. Syncerus caffer), masajske žirafe (engl. Masai Giraffe, lat. Giraffa camelopardalis tippelskirchi), gnuovi[3] (engl. Wildebeest, lat. Connochaetes), stepske zebre (engl. Plains Zebra ili Common Zebra, lat. Equus quagga), uključujući podvrstu Grantovu zebru (engl. Grant's Zebra ili Boehm's Zebra, lat. Equus quagga boehmi), maslinasti pavijani (op. a. savanski pavijan, pavijan Anubis) (engl. Olive Baboon, lat. Papio anubis) i mnoge druge životinjske vrste.

Vidikovac na cesti B144 s kojeg se pruža pogled na Nacionalni park jezera Manyara (iz zraka)

Svu tu idilu upotpunjuje i zapanjujuća flora - više od 670 vrsta cvjetnica i paprati bori se za svjetlost uz i u gustim šumama magareće smokve (engl. Sycamore Fig, lat. Ficus sycomorus), šumske krastače (op. a. slobodan prijevod) (engl. Forest Toad-tree, lat. Tabernaemontana ventricosa), kininovca (engl. Quinine Tree, lat. Rauvolfia caffra), divljih datuljinih palmi (engl. Wild Date Palm ili Arabian date palm, lat. Phoenix reclinata), akacija (engl. Fever Tree, lat. Acacia xanthophloea), velebnih afričkih baobaba (engl. African Baobab, lat. Adansonia digitata) i drugih biljnih vrsta.

Jezero Manyara sa svojim okruženjem, dio tzv. Sjevernog safari kruga ili Sjevernog kruga nacionalnih parkova, proglašeno je nacionalnim parkom 1960. godine i nalazi se pod Upravom za nacionalne parkove Tanzanije (engl. Tanzania National Parks Authority). Jezero Manyara sa svojim okruženjem nesvakidašnji je slikoviti dragulj koje je američki novelist Ernest Miller Hemingway veličao kao "najljepše koje sam vidio u Africi".

Uobičajeni smještaj u blizini Nacionalnog parka jezera Manyara za vrijeme putovanja u Ujedinjenu Republiku Tanzaniju u našoj organizaciji (iz zraka)