| Naslovna fotografija (iz zraka): Pogled na rijeku Tarangire u Nacionalnom parku Tarangire

| Napomena: Fotografski i video sadržaj snimljen je iz zraka pomoću drona DJI Mavic 3. Objavljeni sadržaj istovjetan je sceni sa snimanja tj. nismo vršili korekciju boja ili bilo koje druge korekcije.

Smješten u regiji Manyara u sjeveroistočnoj Tanzaniji na nadmorskoj visini između 900 [m] i 1.600 [m], u podnožju Stepe Maasai (engl. Maasai Steppe) i na rubu Velike rasjedne doline (engl. Great Rift Valley), Nacionalni park Tarangire (engl. Tarangire National Park) jedan je od najboljih i najljepših nacionalnih parkova u Tanzaniji i središnje mjesto specifičnog ekosustava ispunjenog polusušnim travnjacima s pretežito šumama akacije (engl. Fever Tree, lat. Acacia xanthophloea) i velebnim afričkim baobabima (engl. African Baobab, lat. Adansonia digitata).

Na području nacionalnoga parka koji se prostire na oko 2,600 [km²], svake godine se za vrijeme sušne sezone, od lipnja do listopada, odvija jedna od najmasovnijih afričkih migracija divljih životinja koje privlači pitka voda rijeke Tarangire po kojoj je park i dobio svoj naziv. Iako ova masovna migracija nije toliko poznata kao godišnja migracija gnuova u Nacionalnom parku Serengeti, Nacionalni park Tarangire je, ipak, svoju posebnosti i svjetsku popularnost stekao radi, u Tanzaniji, najveće populacije i migracije afričkih savanskih slonova (engl. African Savanna Elephant ili African Bush Elephant, lat. Loxodonta africana africana).

Pogled na rijeku Tarangire u Nacionalnom parku Tarangire (usporeni video prikaz iz zraka)

Jedno od značajnijih obilježja ovog ekosustava je i močvara Silale (engl. Silale Swamp) koja se tijekom kišne sezone, od ožujka do svibnja, ponaša kao spužva i koja tako upijenu kišnicu potom polagano ispušta tijekom gotovo čitave sušne sezone. Taj proces omogućava konstantan rast trave što privlači izniman broj biljojeda - afričke bivole (engl. African Buffalo, lat. Syncerus caffer), masajske žirafe[1] (engl. Masai Giraffe, lat. Giraffa camelopardalis tippelskirchi), gnuove[2] (engl. Wildebeest, lat. Connochaetes), stepske zebre (engl. Plains Zebra ili Common Zebra, lat. Equus quagga), uključujući podvrstu Grantovu zebru (engl. Grant's Zebra ili Boehm's Zebra, lat. Equus quagga boehmi), impale (engl. Impala, lat. Aepyceros melampus), močvarne antilope (engl. Waterbuck, lat. Kobus ellipsiprymnus), Thomsonove gazele (engl. Thomson's Gazelle, lat. Eudorcas thomsonii) i mnoge druge životinjske vrste.

Tamo gdje ima biljojeda, ima i predatora - na ovim prostorima obitava velika i zdrava populacija lavova (engl. Lion, lat. Panthera leo), leoparda (engl. Leopard, lat. Panthera pardus), geparda (engl. Cheetah, lat. Acinonyx jubatus) i, uglavnom, pjegavih hijena (engl. Spotted Hyena, lat. Crocuta crocuta). Iz tog razloga, Nacionalni park Tarangire pruža savršen uvod u divlji svijet Tanzanije, a posjetitelji mogu očekivati da će u jednome danu uočiti četiri od tzv. velike afričke petorice (engl. Big Five).

Pogled na rijeku Tarangire u Nacionalnom parku Tarangire (iz zraka)

Izraz "velika petorica", kojega su s vremenom usvojile i turističke agencije i vodiči, naziv je za pet velikih afričkih životinja (afrički slon, afrički bivol, crni nosorog, lav i leopard) i potječe iz lovačke terminologije - odnosi se na pet afričkih životinja koje je najteže uloviti lovom pješice, a izabrani su i po kriteriju opasnosti lova. Lov na trofeje u Tanzaniji jest dozvoljen u određenim područjima i pod izrazito strogim pravilima, a dio je "strategije očuvanja divljih životinja" i "preduvjet je njihova dugoročnog opstanka". Kako bi smanjila utjecaj nezakonitoga lova na održivost ekosustava, Tanzanija je revizijom svojih okolišnih politika odredila i osam područja u kojima je lokalnom stanovništvu dozvolila lov na divljač radi prehrane. Ta područja isključuju prostore nacionalnih parkova - riječ je o otvorenim područjima udaljenijima od graničnih prostora samih nacionalnih parkova.

"Veliku afričku petoricu" u Nacionalnom parku Tarangire, dakle, nije moguće uočiti radi odsustva istočnog crnog nosoroga (engl. Eastern Black Rhinoceros, lat. Diceros bicornis michaeli) u, za posjetitelje, pristupačnom dijelu parka. Iako je u Tanzaniji i općenito populacija nosoroga mala, veća je mogućnost za uočiti ih u krateru Ngorongoro i Nacionalnom parku Serengeti.

Pogled na rijeku Tarangire u Nacionalnom parku Tarangire (iz zraka)

Jednako kao i u Nacionalnom parku jezera Manyara, močvarna i suša okolna područja Nacionalnog parka Tarangire dom su nevjerojatnom ptičjem svijetu s više od 550 vrsta. Najistaknutije među njima su nojevi (engl. Common Ostrich, lat. Struthio camelus), smeđokape jarebice (engl. Crested Francolin, lat. Ortygornis sephaena), pupavci (engl. Eurasian Hoopoe, lat. Upupa epops), pozemni kljunorošci (engl. Southern Ground-Hornbill, lat. Bucorvus leadbeateri), biserke (engl. Helmeted Guineafowl, lat. Numida meleagris), stepski orlovi (eng. Steppe Eagle, lat. Aquila nipalensis), veliki supovi (engl. Lappet-faced Vulture, lat. Torgos tracheliotos), sivoglavi vodomari (engl. Gray-headed Kingfisher, lat. Halcyon leucocephala), bjelotrbi turakiji (op. a. jednina; turako) (engl. White-bellied Go-away-bird, lat. Corythaixoides leucogaster), smeđe i bjeloglave mišjakinje (engl. Speckled Mousebird, lat. Colius striatus i engl. White-headed Mousebird, lat. Colius leucocephalus), sivovrate droplje (engl. Kori Bustard, lat. Ardeotis kori), uz ostale vrste papiga i endemske crnoglave papigice (engl. Yellow-collared Lovebird, lat. Agapornis personatus), zlatovrane lastarke (engl. Lilac-breasted Roller, lat. Coracias caudatus), uz ostale vrste pčelarica i plavoglave pčelarice (engl. Blue-cheeked Bee-eater, lat. Merops persicus), uz mnoge vrste pletilja i bjeloglave pletilje (engl. White-headed Buffalo-Weaver, lat. Dinemellia dinemelli) i endemske tanganjikanske pletilje (engl. Tanganyika Masked-Weaver, lat. Ploceus reichardi) i mnoge druge ptičje vrste.

Uobičajeni pejzaž u Nacionalnom parku Tarangire za vrijeme sušne sezone (iz zraka)

Pejzaž Nacionalnog parka Tarangire u najvećoj mjeri upotpunjuju mnogobrojni afrički baobabi, popularno poznati kao "drva života". Baobabi su se tijekom vremena prilagodili ovom ekosustavu - to su sukulentna stabla što znači da tijekom kišne sezone u svom masivnom deblu sakupljaju i zadržavaju, ovisno o veličini i starosti, do 300 litara vode. To im omogućuje da tijekom sušne sezone "proizvode" plodove bogate hranjivim tvarima koji su osnova prehrane mnogih životinjskih vrsta. Koru njihova debla koriste i afrički slonovi kako bi oštrili svoje masivne kljove, a s obzirom na to da je ispunjena vlagom ponekad ju za vrijeme izrazitih suša trgaju i žvaču. Prema legendi, ova su stabla mogla lako lutati afričkim kontinentom, no Boga je iritiralo njihovo besciljno kretanje i stoga ih je odlučio postaviti naopako kako bi spriječio njihovo ponovno pomicanje.

Tarangire, dio tzv. Sjevernog safari kruga ili Sjevernog kruga nacionalnih parkova, proglašen je nacionalnim parkom 1970. godine, peti je po veličini nacionalni park u Tanzaniji (iza nacionalnih parkova Serengeti, Mikumi, Katavi i Ruaha) i nalazi se pod Upravom za nacionalne parkove Tanzanije (engl. Tanzania National Parks Authority). Ovaj "dom slonova" slikovitog pejzaža jedinstven je među tanzanijskim nacionalnim parkovima i mjesto je kojem ćete se uvijek htjeti ponovo vratiti.

Uobičajeni smještaj unutar Nacionalnog parka Tarangire za vrijeme putovanja u Ujedinjenu Republiku Tanzaniju u našoj organizaciji (iz zraka)